REPUBLIKA HRVATSKA

Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Kontakt | Mapa weba | English

Kontakt | English

  • Hrvatsko iseljeništvo u Novom Zelandu
  • Hrvatsko iseljeništvo u Novom Zelandu

Hrvatsko iseljeništvo u Novom Zelandu


Brojčano stanje Hrvata i njihovo doseljavanje

Prema podacima unutar hrvatske zajednice broj hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka bio bi između 20 i 60 tisuća. Onih koji imaju hrvatsko državljanstvo mali je broj, a malen je broj i onih koji govore hrvatski jezik.

Hrvatski doseljenici koji su pristigli u drugoj polovici 19. stoljeća bili su među prvim kopačima kauri-gume koja se do 30-ih godina 20. stoljeća obilno eksploatirala na Novom Zelandu, pa je taj posao bio osnovni izvor zarade za većinu doseljenika.

Drugo područje na kojem su se hrvatski iseljenici posebno istakli je ribarstvo. Oni su 1934. godine imali 16 ribarskih brodova, a i danas znatno učestvuju u ribarskoj industriji. Kao vinogradari i voćari naši su ljudi također postigli velike uspjehe. Henderson kraj Aucklanda je poznato središte hrvatskih vinogradara.

Danas najveći broj hrvatskih iseljenika živi na Sjevernom otoku, a najveća koncentracija im je u Aucklandu. Manje organizirane grupe žive oko Kaitaie (potomci prvih iseljenika – kopača smole), te oko gradova Hamilton, Whangarei, Wellington i Christchurch. Smatra se da poslije Iraca, Hrvati brojčano predstavljaju najveću naseljeničku skupinu. Otprilike 98% ih je podrijetlom iz Makarske i okolice (Podgora, Drvenik, Živogošće), zatim otoci Korčula, Hvar i Brač. U pionirskom razdoblju naseljavanja, radilo se gotovo isključivo o dalmatinskom regionalnom podrijetlu Hrvata. Razdoblje poslije Drugog svjetskog rata donosi znatnija odstupanja od spomenute strukture regionalnog podrijetla. Uglavnom se radi o ekonomskoj emigraciji. Otprilike polovica se sasvim dobro snašla, a ne mali broj predstavlja vrlo značajne subjekte u gospodarskom životu Novog Zelanda.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pa sve do 1930-ih godina, djelomično i kasnije omjer broja muškaraca u odnosu na broj žena iznosio je 96% muškaraca prema 4% žena, te su naši iseljenici doslovno iz zavičaja naručivali djevojke koje su dolazile na Novi Zeland „na poziv“, a čak je bila raširena pojava ženidbe „preko prokure“, tj. preko opunomoćenika. Omjer se tek nakon II. svjetskog rata znatnije popravio. 

U zadnjih 10 – 15 godina na Novi Zeland uselilo se 10-ak tisuća visoko obrazovanih osoba iz Hrvatske. Najveći je dio nakon dolaska ostao u Aucklandu, dok je samo manji u potrazi za poslom otišao živjeti u manje gradove na Sjevernom otoku: Wellington, Palmerston Borth, New Plymouth. Pretežita zanimanja su: informatičari, profesori, liječnici, stomatolozi, pravnici, ekonomisti… Mahom potječu iz velikih gradova Hrvatske: Zagreba, Splita, Osijeka, Vukovara, Rijeke, Šibenika, Pule… Prosječna dob u trenutku useljavanja na Novi Zeland bila im je između 26 do 45 godina, uglavnom su to bili bračni parovi s jednim ili dvoje djece školskog uzrasta. Neki su se dobro snašli (informatičari), dok je znatan dio otišao u Australiju, a neki su se vratili i u Hrvatsku.

Godine 2008. obilježilo se 150 godina od dolaska prvih hrvatskih doseljenika koji su bili ekonomska emigracija i došli su uglavnom iz Dalmacije, radi siromaštva.

Status Hrvata u Novom Zelandu

Hrvati u Novom Zelandu velikom većinom su novozelandski državljani, odnosno imaju ista prava i obveze kao i ostali Novozelanđani. Novi Zeland ne poznaje pojam „radnici na privremenom radu“ a niti „nacionalne manjine“ kao u europskim državama. Dakle, Hrvati nemaju poseban politički status, već prava kao i svi državljani Novog Zelanda.

Nakon isteka od tri godine boravka na Novom Zelandu, stječu pravo na novozelandsko državljanstvo s kojim u Australiju mogu ići bez vize. Stoga, mnogima je Novi Zeland bio samo odskočna daska za odlazak u Australiju.

Hrvatske udruge i katoličke misije

Kao i u većini zemalja gdje živi hrvatsko iseljeništvo, glavni promicatelji hrvatske kulture i identiteta, uz katoličke misije, su i udruge i organizacije hrvatskih iseljenika. Posljednjih 10-ak godina članstvo i aktivnosti svih udruga i organizacija bilježi negativan trend. Danas na Novom Zelandu djeluju sljedeće hrvatske udruge i organizacije:

 - Hrvatsko kulturno društvo u Aucklandu (HKD), u čijem sastavu se nalazi i Hrvatska liga žena (HLŽ);

 - Dalmatinsko kulturno društvo u Aucklandu (DKD);

 - Hrvatsko kulturno društvo u Hamiltonu (WAIKAITO);

 - Hrvatsko kulturno društvo u Wellingtonu;

 - Dalmatinsko kulturno društvo u Kaitai.

U Aucklandu aktivne su i dvije klape, i to klapa „Dalmati“ i klapa „Dalmatina“. Također, u Aucklandu postoji ogranak Hrvatske demokratske zajednice. Više od 100 godina u zapadnom predgrađu Aucklanda smještena je i djeluje Hrvatska katolička misija.

Hrvatska nastava i lektorati hrvatskog jezika

Hrvatsku dopunsku školu na Novom Zelandu, odnosno u Aucklandu osnovalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH (MZOS), 1997. godine. Do kraja 2003. god. nastava se održavala na dvije lokacije, St. Joseph Catholic School u središnjem Aucklandu i u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva u zapadnom Aucklandu. Tijekom 2006. god. HKD je angažiralo vlastite učitelje za podučavanje hrvatskog jezika, a MZOŠ je do daljnjega odustalo od slanja profesora iz Hrvatske, čime se u potpunosti ugasio rad dopunske škole pod okriljem MZOS RH.

Istodobno, pri Dalmatinskom kulturnom društvu već niz godina održava se tečaj hrvatskog jezika.

Izdavaštvo i mediji

Distribucije hrvatskog tiska na Novom Zelandu nema, a nema ni glasila na hrvatskom jeziku. Jednom tjedno emitira se prilog Hrvatskog radija u Aucklandu (Hrvatski radio planet FM) i Hamiltonu (1206 AM), u trajanju od sat vremena.

 

 

 


Kontakt


Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Trg hrvatskih velikana 6
10000 Zagreb

T: +385 (1) 6444 680
F: +385 (1) 6444 688
E: press@hrvatiizvanrh.hr
E: ured@hrvatiizvanrh.hr

Radno vrijeme Državnog ureda:
od ponedjeljka do petka
od 8:30 do 16:30 sati

Uredovno radno vrijeme:
za rad sa strankama:
od ponedjeljka do petka
od 9:00 do 15:00 sati